(ulomak iz nagrađenog dramskog teksta DRUGA ili Prema podacima)
TREĆA / TREĆI
Ne može se napustiti fasada
kad je fasada sve što čovjek ima -
ne može!
To bi bila, kako ono kažu, smrt ega
Možda i bolje da umre
taj moj glupi ego i ja skupa s njim
Idem sutra sama na simpozij
Bit će svi koji nešto znače u svijetu
primijenjene lingvistike
Ne smeta mu kad odem na par dana
On kaže da je to jedina prilika
da mi humanisti ostanemo u uvjerenju
da se bavimo znanošću
Voli on tako malo podbadati
ispod pojasa
a ni iznad mu nije mrsko
Jučer je ostavio mobitel na stolu
Zvonio je, činilo mi se, čitavu vječnost
Dugo sam gledala
u to mlado žensko lice s velikim dekolteom
Pitala sam poslije na faksu jednu mlađu kolegicu
što ona misli o braku kao o slobodnoj vezi
Rekla je - sve najbolje
Rekla je da samo konzerve žele posjedovati drugo ljudsko biće
i da smo sad ušli u fazu poliamorije u kojoj smo zapravo oduvijek i bili
Samo sam klimala glavom
Došlo mi je da se pohvalim kako njezina progresivna uvjerenja
ja već odavno živim u praksi
ali nisam, nije mi se dalo
Kad sam došla doma
zamislila sam da je nasuprot mene i rekla sam joj:
Ma znaš što draga, ja mislim da je to što ti trkeljaš jedno veliko sranje!
To ti govorim iz višegodišnjeg iskustva -
sranje!
A evo jedinstvene prilike da vidiš
kako jedna sveučilišna profesorica psuje
i gubi kontrolu
Kažem ti, sve je to teško sranje!
Uvrsti ovo
u svoj kolegij semantike razumijevanja
Muž mi jebe koga god stigne
Čuješ li?
A najviše mene u mozak
Znaš draga moja, neke su stvari u teoriji briljantne
ali u praksi su
jedno veliko sranje
Srčeko i u njemu znak za vječnost?
Tko li samo toga dosjetio?
Kako dirljivo, sve je to tako dirljivo!
Puni smo ljubavi, puni!
Nisam prije bila ovakva
Sve je to zbog tog 'guljenja slojeva'
Boli me, jednostavno me boli
Ona kaže da ne smijem potiskivati bol
da moram pustiti da boli
Ali to je tako teško!
Plus tome nema kraja
Osjećaj kao da me u duši boli zub
- da citiram Bergmana
Nekoga moram citirati
jer ako nemaš referencu
čime misliš potkrijepiti svoju tezu?
Ne valjda emocijama?
To ti neće proći
kod recenzenata
(rasplače se)
PRVA / PRVI
Zašto nismo otišli na izlet?
Uganula sam zglob
Slučajno
Slučajno je bilo!
Ne, nije bila policija
Molim? U kakvom to sustavu vidite?
Ne, nije bila
(rasplače se)
Bio je nesporazum…
Ja sam…
Bio je nesporazum!
Govorim vam istinu!
Svoju, pa da -
a nego čiju?
Već sam dala izjavu
Ne da mi se sad ponavljat
Zglob je u redu
Nije lom, išla sam snimit
Ne želim u nikakvu sigurnu kuću!
Čujem
Čujem vas
Ne idemo nas dvije nikuda
Molim?
Kakva socijalna služba?
Kako mislite uzeti?
Pa nije dijete stvar da je uzmete
Ne
Ne dolazi u obzir
Ne
Molim?
(tiho) Dobro… doći ću
(glasnije) Kažem doći ću do vas
Da
Znam
Da
U redu
Mogu, mogu, hodam sporo
ali se krećem
DRUGA / DRUGI
Kad sam mu rekla da ću ga prijaviti
i da ću svima koje znam
reći kako se ponaša prema meni
kad smo sami
Podivljao je
Jednostavno je podivljao
Nikad ga prije nisam vidjela takvoga
Umrla sam od straha
a ja nisam strašljiva žena
Umrla sam od straha
Uhvatio me za vrat
Evo, ja ne…
Ne znam…
Mislila sam da se meni nikad…
Tako nešto…
Da mi se to…
Nikako ne bi moglo…
(pauza; gleda u prazno)
Ispričao se poslije
Ali…
Ne znam više
Nekako mi se čini da…
Gušenje
i nije nešto
za što se možeš
ispričati
Jer…
Što da me je ubio?
Što onda?
Bi li se i onda ispričao?
Kome točno?
TREĆA / TREĆI
Dobro je bilo u Berlinu
Išla sam u kazalište
Gledala sam onu glupu Noru
kako se žrtvuje za onog svog idiota od muža
ali ga u ovoj verziji ona na kraju ubije
Nisam sigurna da je to
kako je ono jedan kritičar napisao
'početak procesa njezinog samoostvarenja'
Kakvog vražjeg samoostvarenja?!
Ne razumijem uopće zašto postavljaju taj
više od stotinu godina star komad
pokušavajući ga nasilu začiniti
nekim pseudo-feminističkim prosedeom
Iako realno i sama ponekad imam poriv
da ubijem muža
Kao na primjer prošli tjedan
kad mi je rekao da je
najseksipilnija stvar u vezi mene
oduvijek bilo moje nasljedstvo
Onda je dobacio da se samo šalio
i da ja nikad nisam imala smisla za humor
da to mora da ima veze s tom suhoparnom
lingvistikom
ili manjkom testosterona u obitelji tijekom odrastanja
Kad je Nora na sceni izvadila pištolj
od fantazije da bih i ja mogla
tek tako
samo povući okidač
preplavio me neki zen, neki spokoj
kao da bih tim metkom mogla izbrisati
i oca, koji nas je napustio i osramotio
i muža, koji me nikad nije volio
Da bar mogu zaboraviti taj užas
kad me učiteljica u prvom razredu upisivala u dnevnik
Pitala me što je tata po zanimanju
Ja sam rekla da ne znam
Onda me pitala kako to ne znam
Rekla sam joj da više nemam tatu
Onda je pitala je li tata pokojni
Rekla sam da nije
Nego da ga samo više nema
Nikad me u životu nije bilo toliko sram
Taj je sram na kraju
postao
moje pogonsko gorivo
cjeloživotno
Poslije, dok sam ležala u hotelskoj sobi
učinilo mi se
da bih metkom ispaljenim
u njih dvojicu
samo sebi do kraja uništila život
baš kao i ta Ostermeierova Nora
Misleći pritom da se oslobađam
Misleći da su obojica dobili što su zaslužili
A zapravo, taj bi se metak odbio
o njih i završio ravno u mom
srcu